RFID

Identifikacijski brojevi ne moraju nužno biti prikazani u simbologiji crtičnog koda. Ta je tehnologija godinama dominirala zbog jednostavnosti i niske cijene opreme za čitanje i gotovo zanemarive cijene apliciranja kodova na ambalažu. Međutim, brzi razvoj tehnike omogućio je da i druge tehnike, poput radiofrekvencijske identifikacije, postanu primjenjive.

RFID (engl. Radio Frequency IDentification - radiofrekvencijska identifikacija) je tehnologija koja upotrebljava svojstva interakcije označenog objekta u elektromagnetskom ili elektrostatičkom polju određene frekvencije. Pritom detektor emitira radiofrekvencijske (RF) valove na jednoj ili više frekvencija, a tag (transponder) ili oznaka na objektu "odaziva" se slanjem informacije pohranjene u sebi. Tagovi mogu biti pasivni (mogu se samo čitati) ili aktivni (može ih se očitavati, ali i zapisvati u njih). Za razliku od crtičnih kodova, nije potrebno da budu u vidnom polju detektora, a može se očitavati nekoliko njih istodobno. Nedostatak u komercijalnoj upotrebi je još uvijek relativno visoka cijena.

RFID se uspješno upotrebljava u kontroli pristupa, evidenciji prisutnosti, evidenciji masovnih prolazaka (autoceste, skijališta), evidenciji životinja, a sve veću primjenu nalazi u proizvodnji i skladištenju.